Ponekad joj samo osjetite potrebu nešto napisati...
U beskrajnim morima žita izabrat ću najsjajnije klasje
i od njega ti načiniti kosu.
Pronaći ću bilo gdje na svijetu breskvu s najljepšim plodom,
najmekšom kožom, za Tvoje lice.
Umočiti ću prst u najplavije jezero koje nađem
pustiti plave kapi da kapnu, i postanu Tvoje oči.
Iz Rajskog ću vrta, svjestan kazne, ukrasti najslađu smokvu,
da bude tvoje usne.
Tražiti ću, i naći, najmirisnije dunje, za Tvoje grudi,
u drugim svjetovima i drugim životima ako treba.
Najtanje i najnježnije stablo breze uzet ću
da Ti bude tijelo, udovi, prsti.
Udahnut ću Ti svoj dah da zaživiš, makar mi bio posljednji.
Jedino Ti neću moći dati svoje srce.
Njega već imaš.